Zemlja koja se može pohvaliti sa skoro 300 sunčanih dana u toku godine, može se pohvaliti i takozvanim Alkionidinim danima. Oni se mogu okarakterisati kao kratka pauza usred zime.
Najčešće je to period između 16. i 31. januara, mada na širem planu oni mogu „pasti“ i u periodu od 14. decembra do 15. februara. Uvek traju dve sedmice, odnosno 14 dana.
U tom periodu su dani sunčani, nebo je vedro i nema vetra. Takozvani Alkionidini dani su praćeni visokim temperaturama, koje nisu tipične za to doba godine.
Tokom tih dana, temperatura može biti viša od 20 stepeni.
Odakle naziv Alkionidini dani?
Naziv ovih dana u godini vezuje se za pticu alkion, odnosno halkion (vodomari dupljaši), koja je u to doba godine legla jaja u pukotinama stena uz more.
Posmatrano alegorijski, naziv se vezuje za istoimenu zvezdu, koja pripada sazvežđu Plejade. U ovom periodu zvezda nazvana Alkion dostiže svoj vrunac tokom večernjih sati i baš iz tog razloga je ona vidljiva u sazvežđu, najčešće tokom januara.
Kao rezultat tog jedinstvenog prirodnog fenomena, svi dani u toku kojih je vidljiva ova zvezda dobijaju naziv Alkionides ili Alkionidini dani, prenosi Greekreporter.
Sa naučne tačke gledišta, Alkionidini dani nastaju kao rezultat kombinacije geografske širine na kojoj se Grčka nalazi, zatim barometarskog pritiska, nedostatka vetra, nižih temperatura i jakog sunčevog zračenja.

Mitovi o Danima Alkionide
Ovaj fenomen je pominjan u nekoliko grčkih mitova. Najčešće se vezuje za Alkionu, ćerku Eola, grčkog boga vetra.
Ona je bila žena kralja Tesalije, Keika, koji je vladao pravedno i u miru.
Ne samo smrtnici, već su se i bogovi divili Alkioni i Keiku zbog njihove fizičke lepote, ali i zbog uzajamne ljubavi, pa su ih često poredili sa vrhovnim bogom Zevskom i njegovom ženom, boginjom Herom.
Zato je Zevs odlučio da ih kazni.
Potopio je brod na kome je bio i Keik. Pošto joj je muž stradao, Alkiona nije mogla da izdrži bol zbog njegovog gubitka, pa je rešila da se pridruži suprugu u carstvu mrtvih bacivši se u more.
Tragična sudbina ovog bračnog para i njihova jaka uzajamna ljubav su toliko pogodile bogove na Olimpu, da je Zevs odlučio da ih pretvori u halkionske ptice. A da bi te ptice mogle da se gnezde i legu, u vreme takozvanog zimskog solsticija, bogovi su na 14 dana zaustavljali sve vetrove.