Zvanično pripada Carigradskoj patrijaršiji, a inače je manastir Bogorodice Sumele (gr. Παναγία Σουμελά) jedan od simbola Grka sa Ponta, u blizini Crnog mora.
Na nadmorskoj visini od 1 063 metara, uklesan u stenu, nadomak grada Trapezunta se nalazi ovaj čuveni pravoslavni manastir.
Nastanak manastira Bogorodice Sumele
Najpre treba posvetiti pažnju nazivu ovog manastira, a koji se prema dijalektu Pontskih Grka može prevesti kao sa planine Mela (σου Μελά, από το όρος Μελά).
Kako navodi predanje, monasi Sofronius i Varnava su 386.godine bili poslati u regiju Ponta, kako bi sagradili Svetinju, a tom prilikom su iz Atine poneli sa sobom ikonu Bogorodice Atinske (gr. εικόνα της Παναγίας της Aθηνιώτισσας), za koju se verovalo da ju je lično Sveti apostol i jevanđelist Luka naslikao. Upravo tu su videli pravo čudo, jer su anđeli nosili pomenutu ikonu…
Naravno da se javilo mnogo poteškoća prilikom gradnje manastira Bogorodice Sumele, a sasvim očekivano, jedan od najvećih je bio onaj koji se odnosio na snabdevanje vodom. Božjom promisli, tek taj problem je na čudesan način rešen…izvor lekovite vode, koji se nalazi u ovom manastiru je i danas nadaleko čuven.
Istorija manastira Bogorodice Sumela
Danas se ova Svetinja Pontskih, ali i svih ostalih Grka nalazi na području Turske i smatra se delom, relativno skoro osnovanog (1987. godine) nacionalnog parka, koji nosi naziv Altindere.
Međutim, istorija Pontskih Grka je usko vezana za ovaj manastir…
Tokom vekova je ova Svetinja igrala značajnu ulogu u životima Grka iz oblasti Pont u Maloj Aziji. A istorija beleži i informaciju da su se tu okupljali mnogi u toku takozvanog Trapezuntskog carstva (od 1204. do 1461. godine), prvenstveno nakon što je Konstantinopolj pao u ruke krstašima, a što se dogodilo početkom 13 – og veka, pa su u tom manastiru potražili sklonište.
Kao i mnoge druge pravoslavne Svetinje, tako je i manastir Panagia Sumela donekle stradao u toku Prvog svetskog rata najpre, ali su se monasi pobrinuli da se ikoni Bogorodice ne dogodo ništa loše, pa su je vešto sakrili u neposrednoj blizini manastirskog kompleksa.
Mnoge freske su i do danas očuvane u određenoj meri, a period iz koga datiraju je različit. Od pre nekoliko godina se vrši rekonstrukcija i ovog zdanja i fresaka koje se u njemu nalaze.
Lekovita voda, po kojoj je poznata ova Svetinja ne samo među Grcima, odnosno Pontima, nego i među ljudima iz celog sveta se mahom nalazi u takozvanom Svetom bazenu, koji se praktično nalazi u centralnom delu manastirskog kompleksa.
Kada se početkom 19 – og veka dogodio veliki genocid Osmanlija nad Pontskim Grcima, oni su sa sobom poneli i ikonu Bogorodice Sumela. Zvaničan podatak navodi da se ova čudotvorna ikona najpre nalazila u Atini, a zatim od 1951. godine u novom manastiru Sumela, koji se nalazi na području grada Verija, u Makedoniji.
Nakon proterivanja Pontskih Grka, kada je ubijeno zvanično 353 000 ljudi, a nezvanično tri puta više, u manastiru je tadašnja turska vlada zabranila da budu vršena bogosluženja. Tako je bilo sve do 2010. godine, kada je zvanično Vaseljenska patrijaršija iznela zahtev da se bogosluženje u manastiru Bogorodica Sumela na Pontu obnovi. Na dan Velike Gospojine, odnosno praznika Uspenja Presvete Bogorodice, 15. avgusta 2010. godine je posle nekoliko decenija prvi put u ovoj Svetinji ponovo održana Liturgija, a tom prilikom je služio vaseljenski patrijarh Vartolomej.
Danas je ovaj čuveni manastir često odredište turista iz celog sveta, a ne samo iz Grčke… od 2015. godine se obavljaju neophodni radovi, pa nisu dozvoljene posete ni vernicima ni turistima.
Zanimljivosti o manastiru Panagia Sumela
– godine 1868. je Savas Ianidis, pronašao u biblioteci ovog manastira vizantijski ep Digenis Akritas (gr. Διγενής Aκρίτας), za koji se veruje da potiče iz 11. ili 12. veka
– u pomoći manastiru Bogorodice Sumele su se posebno istakli vizantijski carevi Manuel III Veliki Komnin i Aleksej III Veliki Komnin
– mnogima je ikona Bogorodice Sumele pomogla, pa čak postoje indicije i da je turski sultan Selim imao prilike da oseti svu njenu snagu, kada je od teške bolesti izlečen prilikom posete ovoj Svetinji
– tokom genocida nad Pontskim Grcima su Osmanlije opljačkale najpre ovaj manastir, a nakon što su brojne relikvije i vrlo dragocene predmete pokrali, oni su te 1922. godine i zapalili manastir Panagia Sumela
– silom prilika, kao uostalom i Aja Sofiu, u Konstantinopolju, Turska je i ovaj manastir zapravo pretvorila u turističku atrkaciju, iako je ona simbol Pontskih Grka
– prvi pokušaj za dobrobit manastira u novijoj istoriji je načinio, ko drugi nego Elefterios Venizelos; pod njegovim uticajem je tadašnji turksi premijer 1930. godine, prilikom zvanične posete Atini, prihvatio da dozvoli delegaciji Grka da posete Pont i da tom prilikom, a zarad boljih odnosa dve države, prime simbolične darove u znak dobre volje obe strane
– ostala je zabeležena izjava Elefteriosa Venizelosa nakon što se monah Ambrosios vratio sa simbolima i Pontskih Grka i pravoslavlja: Bilo je Pontskih Grka u Grčkoj, ali Pont nije postojao. Sa povratkom ikone Bogorodice Sumele, vratio se i Pont. (gr. Eν Eλλάδι υπήρχαν οι Πόντιοι, αλλά δεν υπήρχεν ο Πόντος. Mε την εικόνα της Παναγίας Σουμελά ήλθε και ο Πόντος).
Narednih 20 godina se ikona Panagie Sumele nalazila u Vizantijskom muzeju u grčkoj prestoinici, a od 1951. godine je smeštena u novom manastiru Bogorodice Sumele u blizini grada Verija, u Grčkoj Makedoniji.
